Središnje događanje u sklopu manifestacije „Dani sjećanja 1991. – 2015.“ svake godine je na 16. rujan kada je najviše poginulo hrvatskih branitelja i civila na području grada Petrinje.
Na taj dan u jutarnjim satima služena je Sveta misa zadušnica u župnoj crkvi Sv. Lovre, a predvodio je sisački biskup Vlado Košić. Misu je služio za sve poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje i civilne žrtve iz Domovinskog rata te je biskup je na početku mise podsjetio na razdoblje prije dvadeset četiri godine, na dane od 2. do 21. rujna koji su bili najteži u povijesti Petrinje jer je tada, navodi biskup, doživjela svoje razapinjanje. Podsjetio je i kako je na ovaj dan kod Vile Gavrilović ubijeno sedamnaest branitelja.
Darinko Dumbović, gradonačelnik grada Petrinje sa svojim zamjenicima prisustvovao je svetoj misi, kao i izaslanici ministarstava i predstavnici gradskih i županijske vlasti, brojnih udruga, policije, hrvatske vojske, učenici srednje i osnovnih škola, te građana Petrinje.
Nakon svete mise zadušnice u parku je formirana „Kolona sjećanja" do Spomenika pukovniku Predragu Matanoviću i suborcima, gdje je održana komemoracija.
Uz prigodne riječi i čitanje imena 579 žrtava tijekom rata i poraća položeni su vijenci i zapaljene svijeće, a uz predstavnike braniteljskih i domoljubnih udruga, u ime predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović to je učinio njezin izaslanik, Ivo Žinić, župan Sisačko-moslavačke županije, u ime Ministarstva branitelja Vesna Nađ, pomoćnica ministra, te izaslanstva HV-a, MUP-a, Grada Zagreba, Sisačko-moslavačke županije,Grada Petrinje i političkih stranaka.
U svom obraćanju Darinko Dumbović, gradonačelnik grada Petrinje, istaknuo je kako je Petrinja danas ponosna sa svojim sjećanjima i nezaboravom prema svima onima koji su ostali bez svojih života, te je nastavio: „Ovo su dani u kojima moramo, prije svega, reći ono što je istina, da je dobro deklarativno dolaziti u grad Petrinju, poslati pozdrave, poruke itd. Međutim, ovaj narod od toga ne živi, ovi svi koji su ovdje uklesani u ovaj spomenik jasno bi danas da su živi rekli i dali svoju poruku da nisu sanjali ovakvu Hrvatsku koja bi trebala upravo na ovim prostorima gdje se stvarala, gdje se krvlju branila i gdje je rujan ostavio traga u svakom čovjeku kada smo napuštali svoj dom, jednostavno smo mislili da će to biti nešto drugo.“ Naznačio je i kako je ovdje Hrvatska plaćena ogromnom cijenom: „Mnogi su to iskoristili i koriste upravo ono što je najvažnije, a to je kada su bilo koji izbori. Međutim onima koji vode Grad i koji su preuzeli odgovornost ovdje se postavljaju pitanja, ovdje se traže određeni standardi i odavde treba poslati jasnu poruku kako više neće tako ići. Morat će se izboriti za ono za što su se izborili mnogi, a imaju puno manje žrtava, ali su znali galamiti, vikati i „prodati" svoje hrvatstvo. Znali su biti „đepotvorni" Hrvati i sve ono što je trebalo da bi opstali u politici i na vlasti. Njima treba reći zauvijek zbogom, a Petrinja im ne smije biti poligon za osobne ili druge frustracije, nego svetinja Domovinskog rata.“
Vesna Nađ, pomoćnica ministra branitelja, rekla je: „I danas smo vidjeli koliko je to poginulih, nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja, koliko poginulih civila, dakle moramo im dati pijetet, ali moramo ići dalje i moramo tim hrvatskim braniteljima koji su ostali živi, od kojih su neki ranjeni, neki oboljeli, članovima obitelji poginulih i djeci dati dostojnu skrb i zato Ministarstvo branitelja i ova Vlada nisu na nekim floskulama, mi ćemo se brinuti o braniteljima. Mi smo u Petrinji uložili 300 tisuća kuna za spomenik, ambulantu za oboljele od PTSP-a, te u „Programu pristupačnosti" za dizalo u gradskoj upravi da bi hrvatski branitelji, invalidi, mogli doći do gradskih službi." Dodala je i kako će početkom listopada biti predstavljen projekt prvog „Veteranskog centra" koji će biti financiran iz europskih fondova, a to je vojarna „Zrin" koju je Ministarstvo obrane već formalno predalo Ministarstvu branitelja, te će pokazati zapravo kako se radi cjelokupna skrb za hrvatske branitelje, odnosno ratne vojne invalide, članove njihovih obitelji, ali i civilne žrtve rata, posebno seksualno zlostavljane osobe.
