Drage Petrinjke i Petrinjci,
na kraju kampanje za izbor gradonačelnika našeg grada, moram izraziti žaljenje što se, usprkos mojim željama pa čak i otvorenim i javnim molbama da se pred ove izbore ne vodi negativna kampanja, već da se uspoređuju razvojni gospodarski planovi za grad Petrinju na kojima je trebao biti fokus naših nastojanja s ciljem da se ponude gospodarska rješenja koja će nam pomoći da se pronađe put iz krize i teške ekonomske situacije u kojoj se nalazi i Petrinja i Hrvatska.
Radna mjesta se gube svakodnevno, a negativni trend se ne može preokrenuti samo zato što mi to želimo, već isključivo kroz pokretanje investicija i razvoj novih projekata koji će omogućiti dugoročan i održiv poslovni razvoj i stvoriti potrebu za zapošljavanjem Petrinjaca na novim radnim mjestima.
Na žalost, moram priznati svoje razočaranje jer je propuštena prilika da se razgovara o budućnosti i neizbježno potrebnom gospodarskom razvoju i što se uspjelo u destruktivnoj namjeri da se fokus s bitnog i pozitivnog skrene na negativna prepucavanja i osobne diskreditacije kandidata pa čak, u mom osobnom slučaju, takve napade usmjeri i na najbliže članove obitelji.
Smatram da se ovom destrukcijom onemogućilo građane Petrinje da odlučuju o svojoj budućnosti i budućnosti svoga grada na osnovu usporedbe ponuđenih gospodarskih programa, vizija razvoja i predloženih projekata.
Kako smo se bližili samom kraju kampanje, umjesto da se uspoređuju razvojni programi i strategije vezane uz dugoročni i održivi razvoj grada, kampanja se svjesno okretala očajničkim pokušajima osobne diskreditacije i negiranju postignutih rezultata, čak i kada su brojke i činjenice govorile drugačije. Ovoj su atmosferi i nastojanjima pogodovali i mediji, pristrano prihvaćajući i bez provjere u fokus javnosti postavljajući kao teme neprovjerene informacije, čak i uz svjesno ignoriranje činjenica i dokumenata koji su govorili drugačije.
Žalim i razočaran sam što se propustila prilika da u kampanjama razgovaramo o bitnim temama i što tako nismo građanima Petrinje omogućili da o svojoj budućnosti odlučuju uspoređujući ponuđene programe i rješenja.
Za uspostavljanje konstruktivnog dijaloga potrebna je volja i htijenje na obje strane, a toga, na žalost svih nas Petrinjaca, nije bilo. Naravno, da bi se programe i strategije moglo uspoređivati, prvo takvi programi i strategije moraju postojati na obje strane, a to je ono što se nije dogodilo i zbog čega se s jedne strane svjesno i uporno izbjegavalo uspostaviti konstruktivni dijalog.
Vjerujem ipak da su tu razliku Petrinjke i Petrinjci primijetili i da neće prihvatiti da o našoj zajedničkoj budućnosti odlučuju oni koji budućnost ne vide i koji nisu u stanju ponuditi smjer u kojem će Petrinja ići sljedećih deset, dvadeset pa i više godina.
Uvjeren sam da će odluka građana ipak prevagnuti na stranu konkretnih ponuđenih rješenja i da ćemo u interesu boljeg života svih nas i u interesu dugoročnog i održivog razvoja našeg grada, umjesto ispraznih obećanja i besciljne vožnje u kružnom toku, izabrati kao smjer ponuđene razvojne programe, pokrenuti nove i bolje projekte i dovršiti započete.
S poštovanjem.
G R A D O N A Č E L N I K:
Željko Nenadić, prof.